Cijeli svijet pa i Bosna i Hercegovina se suočava s prijetnjom koronavirusa (COVID-19). Danas to više nije obićna prijetnja bolesti, to prijetnja za opću sigurnost. Ako površno pogledamo stvar, borimo se protiv nevidljivog neprijatelja. Međutim, to nije istina, istina je da se mi danas više borimo sa ljudima koji odbijaju da promijene svoje ponašanje i koji ne žele da se prilagode postojećoj situaciji. Dakle, danas je istinski problem pojedinac i grupe koji odbijaju ispuniti zaštitne mjere koje postavljaju nadležni organi. Ti pojedinci i grupe predstavljaju prijetnju drugima.
Moramo shvatiti da virus samo po sebi nije problem, koliki problem su ljudi koji žive u „iluziji neranjivosti“ i čvrsto vjeruju da se to njima neće desiti i koji na cijeli problem oko pandemije gledaju kao mali rizik za njih. Takvi ljudi nemaju percepciju da mogu išta izgubiti, oni misle da njihovo ponašanje nije to koje pravi problem njima i drugima. (Primjeri iz Mostara i Konjica, i to od strane pojedinaca i grupa koji su trebali da budu primjer odgovornog ponašanja).
Iz psihološke perspektive, to su ljudi koji su ili u opoziciji ili u poricanju u pogledu efekata svog odbijanja povinovanju uputama koje im se daju. Iz grupe ljudi koji krše postavljena pravila, imamo one koji su svjesni da svojim ponašanjem stvaraju rizik za druge (potpuno svjesno i uz prethodno znanje odbijaju postupati po smjenricama,npr. kojima je određena mjera izolacije) i drugi koji negiraju taj rizik, poriču mogučnost jer čvrsto vjeruju u već spomenutu „iliziju neranjivosti“.
Iz iskustva koje sam skuplja tokom šest godian rada vezano za HIV, i iskustva svih ovih dana, kao psihologu mi je jasno, da krizni štabovi i drugi stručnjaci veoma malo obraćaju pažnju na ove ponašajne aspekte u širenju Covida19.
Psiholozi dobro znaju da time što ljudima date preporuke i smjernice, samo po sebi nije dovoljno. (Kod nas ljudi vjeruju da se pravila postavljaju da bi se kršila, a ne poštovala.) Potrebno je bolje upravljati komunikacijom u ovom stanju krize, kod ljudi provocirati percepciju da se ovo može desiti svakome i da je svako odgovoran za to što mu se desilo, da se pravi veći socijalni pritisak – posebno na način da oni koji trebaju biti primjer u ponašanju postupaju po smjernicama (što kod nas nije slučaj – Mostar i Konjic), da se izvrši veći pritisak od strane organa za provođenje zakona (Što sepokazalo efiaksnim u mnogim zemljama gdje se zaustavilo širenje Covid19.). Neko će sada reći gdje su ljudska prava i sloboda mišljenja, i sve druge slobode. Nema danas toga, danas je ugroženo čovječanstvo, danas je ugroženo sve o čemu nikad niste ni razmišljali. Posebno je to problem za male i nejake zemlje poput naše jer mi nemamo snage za dugotrajne bitke. Danas, odgovorno ponašanje po smjenricama za Covid19 je OBAVEZA, to je PATRIOTIZAM, to je NAJBOLJE RODITELJSTVO, to je DUŽNOST PREMA RODITELJIMA, to je NAJBOLJE PRIJATELJSTVO, to je EMPATIJA, to je NAJBOLJA POMOĆ KOJU MOŽETE DATI.
Ne plješćite po blakonima našim zdravstvenim radnicima, nego se ponašajte onako kako se od vas TRAŽI U OVOM VREMENU. TO JE LIČNI DOBITAK SVAKOG POJEDINCA I LIČNI DOBITAK CIJELE ZAJEDNICE. DAKLE, SOCIJALNA DISTANCA, ZAŠTITNA OPREMA, HIGIJENA, SAMOIZOLACIJA JE DANAS OBAVEZA I KORIST ZA SVE NAS.