Anksioznost je pojava koja se svakodnevno pojavljuje kod ljudi, ima svoju svrhu u prilagođavanju. Pojava anskioznosti ne znači da je i prisutan neki poremećaj, a u slučajevima kada remeti svakodnevno funkcioniranje ljudi možemo govoriti o mogućoj pojavi psihičkog poremećaja. Anksiozna osoba osjeća napetost, tjelesnu nelagodu i razvija negativna predviđanja prema nečemu nepoznatom, zamišljenom, te se pokušava oduprijeti korištenjem raznih svjesnih i nesvjesnih odbrambenih mehanizmima. Izvor anksioznosti može biti unutrašnji nesvjesni konflikt, traumatično iskustvo, stres ili gubitak nečega/nekoga.
Anksiozni doživljaj možemo podijeliti na dvije komponente: svijest o tjelesnim senzacijama, prekomjerno znojenje, ubrzano disanje, lupanje srca, tjelesna napetost, trnci po tijelu, znojenje, stezanje u prsima. Osoba pri anksioznosti je svjesna tjeskobe koju proživljava te sve ostale pojave u tijelu nastaju nesvjesno. Svaka osoba pri anksioznosti pokušava kanalizirati taj osjećaj raznim psihičkim mehanizmima. Pri nemogućnosti kanaliziranja anksioznosti kod osobe može dovesti do generalizirane anksioznosti na bilo koji manji povod, dok će neke osobe anksioznost doživjeti kao napad panike. Osjećaj posramljenosti može povećati razinu anksioznosti.
Anksioznost također utiče na čovjekovo razmišljanje, percepciju, fokusiranje te učenje. Može uzrokovati zbunjenost i izobličenje vlastite percepcije, te percepciju o vremenu i prostoru.
Zbog česte diskriminacije i odbijanja homoseksualnih osoba, kod njih se može pojaviti anksiozni poremećaj koji značajno utiče na njihov rad i funkcioniranje u svakodnevnom žiotu. Negativni stavovi duruštva koji ukazuju na homofobiju također mogu uticati na razvoj anksioznog poremećaja homoseksualnih osoba.
Prema studiji US Census iz 2022. godine, gej muškarci dvostruko češće doživljavaju anksioznost i poremećaj u raspoloženju nego heteroseksualni muškarci. Muškarci i žene koji se identificiraju kao biseksualci imaju čak i veći rizik od poremećaja u raspoloženju i anksioznosti od heteroseksualaca, lezbijki ili gej muškaraca. Neka istraživanja sugeriraju da biseksualne grupe doživljavaju veću stigmu jer su izopćene od strane raznih zajednica (gej i strejt) koje ih doživljavaju kao stereotip koji ne mogu birati svoj identitet ili biti iskreni prema svojoj „pravoj“ ličnosti. Studija iz 2020. u Journal of Eating Disorders također navodi da LGBTQI+ odrasli i adolescenti češće pate od mentalnih poremećaja uzrokovanih povišenim stresom zbog života u svijetu u kojem su izloženi predrasudama i prijetnjama diskriminacijom i fizičkim ozljedama. Za one koji nisu spremni za coming out proces, ova anksioznost može biti popraćena očekivanjem odbacivanja i stresom prikrivanja, ili zabrinutošću da će neko otkriti njihovu istinu prije nego što je oni sami budu spremni otkriti. Istraživači studije navode da su lezbejke, homoseksualci, biseksualci i transrodni odrasli i adolescenti skloniji poremećajima ishrane, uključujući socijalnu anksioznost i prejedanje.
Osobe koje se bore s anksioznošću mogu se osjećati izolirano i neshvaćeno, stoga je podrška iznimno važna. Bitno je postupiti na adekvatan način, bez osuđivanja i pružiti im prostor da izraze svoje osjećaje. Poticanje na traženje stručne pomoći i ponuda pratnje ili podrške tijekom terapije može biti od velike pomoći. Važno je također educirati se o anksioznim poremećajima kako bi se bolje razumjelo njihovo iskustvo i pružila adekvatna podrška.
Izvori anksioznosti za LGBTQI+ osobe mogu se naći svuda, od ličnih, svakodnevnih iskustava do političkih akcija. Postoji mnogo razloga zbog kojih se ljudi u LGBTQI+ zajednici ćešće bore sa anksioznošću. Svaki pojedinac ima svoje jedinstvene izazove, ali postoji i mnogo zajedničkih stvari koje doprinose povišenoj anksioznosti i anksioznim poremećajima. Stigma je jedna od glavnih komponenti anksioznosti LGBTQI+ osoba, iako se svijet i stavovi u njemu mijenjaju, stigma i dalje postoji. Ljudi u ovoj zajednici i dalje se suočavaju sa ismijavanjem, odbacivanjem, diskriminacijom, pa čak i traumom i viktimizacijom.
Drugo sveobuhvatno objašnjenje je nešto što se zove manjinski stres. Svako ko je dio potlačene manjine ima povećan rizik od pojave svih vrsta mentalnih oboljenja, posebno stresa i anksioznosti.
Najekstremniji dio stresa kod manjina je trauma. LGBTQI+ osobe koje su doživjele napad, prijetnje ili druge traumatske događaje imaju veću vjerovatnoću da će kao posljedicu svega navedenog imati anksioznost.
Piše: Melika Fočo