U Japanu se procjenjuje da oko 1,5 miliona radno sposobnih ljudi živi u izolaciji, što je fenomen poznat kao hikikomori. Hikikomori je termin koji se koristi za opisivanje ljudi koji su se povukli iz društva, često na period od šest mjeseci ili duže. Ovaj trend je izazvao zabrinutost za mentalno zdravlje i socijalno blagostanje japanske populacije.
Anketa u Japanu prva je zvanična sveobuhvatna istraga o rasprostranjenosti “hikikomorija” ili “zatvorenosti” — fenomena koji pogađa široki sloj društva, od tinejdžera do starijih. Razlozi za povlačenje iz ozloglašenog konformističkog društva u zemlji koja je fokusirana na posao, kreću se od nezaposlenosti do depresije ili maltretiranja u školi ili na radnom mjestu.
Šta je Hikikomori?
Termin hikikomori potiče iz Japana od 1990-ih da opiše mlade odrasle koji su se povukli iz društva i ostali izolovani u svojim domovima na duži period. Hikikomori nije prepoznat kao klinička dijagnoza, već je društveni fenomen koji pogađa ljude svih dobi.
Hikikomori može biti izazvan raznim faktorima, uključujući socijalnu anksioznost, depresiju, akademski pritisak i maltretiranje. Često je praćen drugim problemima mentalnog zdravlja, kao što su depresija i anksiozni poremećaji.
Hikikomori se kreće od ljudi koji samo idu u kupovinu po namirnice ili koji bi se bavili hobijima, do ekstremnijih slučajeva koji rijetko napuštaju svoje domove.
Koje su posljedice Hikikomorija?
Posljedice hikikomorija mogu biti teške, kako za pojedince, tako i za društvo u cjelini. Hikikomori može dovesti do socijalne izolacije, nedostatka mogućnosti zapošljavanja i finansijskih poteškoća. To također može rezultirati problemima mentalnog zdravlja kao što su depresija i anksiozni poremećaji.
Japanska vlada je prepoznala problem hikikomorija i sprovela nekoliko inicijativa za njegovo rješavanje.